Sistemska obiteljska psihoterapija je integrativna psihosocijalna intervencija usmjerena na sistem (npr. obitelj ili poslovnu organizaciju) kao cjelinu u kontekstu kulturalne, religiozne, socio-ekonomske i političke sredine kojoj pripada. Sagledava pojedinca, partnere, roditelje i obitelj kao sistem u promjeni, prvenstveno kroz životne faze, a individualne obrasce ponašanja i razvijanje simptoma razumije kao rezultat složenih interpersonalnih uloga, odnosa, granica i narušene ravnoteže u sustavu.

Također, sve veći utjecaj „sistemskih ideja i razmišljanja“ u različitim kontekstima i integriranje s drugim modelima psihoterapije, dovodi do široke primjene sistemske obiteljske terapije u različitim institucijama i organizacijama. Kreativnost i sveobuhvatnost u pristupu i rješavanju problema, sposobnost razumijevanja konteksta u kojem se problem pojavljuje, terapijski savez s klijentom te odmak od linearnog modela bolesti i patologizacije pojedinca ka cirkularnom modelu uzročnosti kao i posve nove intervencije i ideje (npr. genogram) su samo neke od odlika sistemskog pristupa.

Obiteljska i sistemska psihoterapija osmišljena je za rad s klijentima u bilo kojem obliku odnosa: 

  • Obitelji
  • Parovi
  • Skrbnici
  • Grupe
  • Profesionalne skupine i druge vrste timova
  • Poduzeća i tvrtke
  • Organizacije građana

Terapijski pristup usmjeren je na „sada i ovdje“, seanse su strukturirane (broj može varirati od 6-20 seansi), te se može realizirati u različitim formama uključujući rad s: 

  • pojedincima,
  • parovima,
  • obiteljima ili nekim njenim članovima,
  • grupama više obitelji koje se susreću s izazovima koji ih čine sličnima,
  • specifičnim grupama pojedinaca,
  • rad u timovima…

Ako terapeut u suradnji s klijentom procijeni da bi to bilo korisno, seansama mogu prisustvovati i osobe koje nisu dio sistema, npr. osobe od povjerenja koje su povezane s obitelji. Sistemski terapeuti često se obrazuju i u učenjima drugih modaliteta psihoterapije, te svoj rad mogu obogatiti uključivanjem drugih modaliteta psihoterapije. Svojim klijentima terapeut mora biti u mogućnosti ponuditi različite oblike rada, one koji su za potrebe sistema s kojim radi u tom trenutku najkorisniji. Ovakav prilagodljiv i otvoren, sistemski pristup, usmjeren na učenje i prihvaćanje raznolikosti obiteljskih i drugih sistema, dovodi do široke primjene sistemske obiteljske terapije u različitim institucijama i organizacijama. Sistemski pristup terapiji stoga je:

  • kreativan i sveobuhvatan
  • usmjeren rješavanju problema
  • sposoban razumijeti kontekst u kojem se problem pojavljuje
  • uključuje terapijski savez s klijentom
  • odmiče se od modela bolesti i patologizacije pojedinca
  • koristi tzv. cirkularni  model uzročnosti
  • koristi intervencije i ideje (npr. genogram) koje su dokazale svoju znanstvenu utemeljenost